RIJEČ RAVNATELJICE

Malo je škola u Zagrebu koje se mogu pohvaliti da su proslavile 121. rođendan. Sto dvadeset i jedna godina života i rada u istoj školskoj zgradi, školskom dvorištu, na istoj – Lašćini. Mi inače ne razmišljamo često o tome, no nije li zadivljujuća činjenica da se na početku 21. stoljeća prisjećamo učenika koji su ovim istim hodnicima hodali, trčali, u istim učionicama učili prva slova i brojke, stjecali prva saznanja o svijetu i životu, tako davne, 1903. godine na samom početku stoljeća.
Sigurno većina od njih sada nije među živima, jer ljudski je vijek krhkiji i osjetljiviji od ovih zidova. Kontinuitet rada u ovoj staroj školi već više od stoljeća nije nikada prekidan. Rad je stalno moderniziran, prati sva suvremena zbivanja u obrazovanju, no nastojimo biti i ostati tipična prepoznatljiva zagrebačka škola. Kao takvu prepoznaju je žitelji okruženja u kojem škola djeluje jer u njoj su svoja prva znanja stjecali njihovi roditelji, bake i djedovi pa i pradjedovi, a sada su tu njihovi najdraži – njihova djeca.
I upravo zbog njih nastojimo održati ovu zagrebačku, lašćinsku prepoznatljivost tako blisku nama koji tu radimo, kao i njima koji kroz nju žive svoj drugi život.

POVIJEST ŠKOLE

Pripajanje porezne općine Lašćina gradu Zagrebu 1899. godine bitno utječe na promjenu njezina izgleda. Dolazi do bržeg naseljavanja tog područja. Nekadašnji kolni putovi postaju ulice i ceste grada Zagreba. Povećanjem broja školske djece nameće se potreba za osnivanjem škole. Na skupštini gradskog zastupstva pod presjedanjem A. pl. Mošinskog 10. siječnja 1902. donesena je odluka o gradnji nove obospolne pučke škole na Lašćini. Škola je sagrađena već 1903. kao osma u Zagrebu. Izgrađena je prema tada modernim pedagoškim i higijenskim načelima za trošak od 42.486 K na obroncima Florijanskog puta (danas Zajčeva ulica) okružena vrtom i voćnjakom. Cijela površina gradilišta iznosila je 1 ral i 353 četvorna hvata. Površina zgrade iznosila je 332,46 m2 i imala je četiri učionice.
Prva školska godina 1903./1904. započela je 1. rujna.. Zbog povećanog broja učenika 1905. godine dograđuje se istočni dio školske zgrade sa još četiri učionice. Od tada ona nije mijenjala svoj izgled.
Iz spomenica koje su vodili tadašnji ravnajući učitelji saznajemo niz podataka o radu i životu u školi. Škola je od početka različitim donacijama počela osnivati knjižnicu. Školske godine 1905./06. znatno je porasao broj knjiga, pa je knjižnica podjeljena na knjižnicu za učitelje i knjižnicu za mladež. Od te godine knjige su se počele posuđivati učenicima.
Tijekom stotinu i više godina postojanja škole nastajale su i propadale države i sistemi, mijenjali se vladari, zakoni i propisi. Prošla su dva svjetska rata i najnoviji Domovinski rat. Proces odgoja i obrazovanja tekao je u istoj zgradi u kojoj se odvija i danas sa prekidima u vrijeme ratnih djelovanja. Tako je tijekom 1. svjetskog rata školska zgrada pretvorena u vojnu bolnicu, a nastava se u ratnim uvjetima održavala u zgradi Borongajske škole sve do 1918. godine. Tijekom 2. svjetskog rata škola je ponovno pretvorena u vojnu bolnicu a nastava se odvijala u drugim školskim zgradama, a po lijepom vremenu i u prirodi. Tijekom Domovinskog rata nastava se odvijala, s manjim prekidima, u zgradi škole.
Škola je nekoliko puta mijenjala ime. Kakvo je bilo prvo ime te davne 1903. godine ne može se sa sigurnošću utvrditi jer postoji nekoliko podataka. U «Spomenici» piše Lašćinska gradska niža pučka obospolna škola, u glavnom imeniku Niža pučka škola u Lašćini, a žig na glavnom imeniku ima natpis Lašćinska gradska pučka škola u Zagrebu. 1933. godine škola dobiva ime velikog učitelja i pedagoga Ivana Filipovića. To ime nosi sve do 1941. godine kada se mijenja u Državna mješovita pučka škola, zatim 1945. godine Osnovna škola Zagreb-Lašćina, 1954. godine Narodna škola u Filipovićevoj ulici. 1957. godine škola je od četverorazredne prerasla u osmogodišnju školu i dobiva ime Narodna osmogodišnja škola. Te je godine škola imala 976 učenika u 25 odjeljenja. Radilo se u tri smjene, a u četvrtoj se odvijao rad škole učenika u prirodi. Na sjednici Školskog odbora i Nastavničkog vijeća 1962. godine prihvaćen je prijedlog da škola ponovno nosi ime Ivana Filipovića.

Od 1903. do danas školom su upravljali ravnajući učitelji, upravitelji, direktori ili ravnatelji:
Franjo Bartuš 1903.-1918.
Mato pl. Sladojević 1918.-1922.
Vladimir Pevelek 1922.-1939.
Ferdo Mihelčić 1939.-1942.
Dane Bilović 1942.-1946.
Marta Aralica 1946.-1947.
Josipa Majnarić 1947.-1949.
Vladimir Sudar 1951.-1959.
Viktor Pleše 1959.-1966.
Mirko Brekalo 1966.-1986.
Olga Zolić 1986.-1991.
Vjera Žuškin 1991.-2012.
Ružica Kramer 2012.-2017.
Ivan Klopotan 2017.-2020.
v.d. Mirjam Vinković Rangel 2020.-2021.
Mirjam Vinković Rangel 2021…

Tijekom stotinu godima veliki problem škole bio je nedostatak dvorane za tjelesni odgoj. 1961. godine suterenski prostor bio je preuređen u malu dvoranu za tjelesni odgoj koja nije bila veća od prosječne učionice. Nova školska športska dvorana sagrađena je uz zgradu škole i svečano otvorena tek nakon niza godina čekanja i bezbroj zamolbi.
U proljeće 2004. g. svečano je proslavljena stota obljetnica škole s učenicima i njihovim roditeljima, gostima te bivšim i sadašnjim zaposlenicima škole. Tom prilikom izdana je i monografija škole.